I dok se svijet još privikava na činjenicu da doba osvajačkih ratova ipak nije završilo i da je Rusija stvarno krenula u vojni pohod osvajanja Ukrajine, početkom ove godine uslijedio je novi šok, i to iz najneočekivanijeg smjera. Tada je američki predsjednik Donald Trump sasvim otvoreno rekao da Americi treba Grenland te da će ga dobiti "na ovaj ili onaj način", ne isključujući pritom i upotrebu vojne sile.
Zanimljivo, o Grenlandu nije rekao ni riječi tijekom svoje predizborne kampanje, a prisvajanje tog otoka opravdao je poznatom frazom o "zaštiti nacionalnih interesa" pod koju je moguće strpati sve moguće političke i vojne akcije.
Površinom od dva milijuna i 160 tisuća četvornih kilometara Grenland je najveći otok na svijetu. To je ujedno i poluautonomni teritorij Danske na Arktiku pa je posve jasna reakcija te zemlje koja je najoštrije osudila Trumpove riječi i poručila da o sudbini Grenlanda mogu odlučiti samo stanovnici tog otoka.
Stanovnici Grenlanda su doista uskoro pozvani na odlučivanje pa je na izborima, održanima prošli mjesec, pobijedila stranka Demokraatit koja se zalaže za polagani pristup osamostaljivanja Grenlanda od Danske, ali istodobno nema nikakvu namjeru pridružiti se SAD-u.
Škrinja s blagom ispod vječnog leda
No, zašto je američkom predsjedniku Grenland toliko važan? Kakva bogatstva leže pod ledenim pokrivačem, a da je Trump odlučio zanemariti sve norme međudržavnih odnosa i najaviti pripajanje tuđeg teritorija?
"Grenland je izuzetno bogat rudama. Sav potencijal zapravo ne možemo procijeniti zbog golemih zona pod vječnim ledom", kaže prof. dr. sc. Sibila Borojević Šoštarić, dipl. ing., s Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta u Zagrebu.
"Područja koja su dostupna za istraživanje su uski dio uz obale, posebice južna polovica gdje su otkrivena ležišta olova i cinka, titanija, zlata, cirkona, niobija, tantala, elemenata rijetkih zemalja, nikla, bakra, kobalta, platine, dragog kamenja, plina i nafte. Za ta ležišta postoje koncesije za istraživanje, osim za naftu i plin čije je istraživanje 2021. godine zabranila uprava Grenlanda. Geološka služba Danske i Grenlanda (GEUS) u svojim podacima spominje i potencijal za razvoj ležišta željeza, feldspata, molibdena, vanadija, fluorita, berilija, barita, volframa i antimona, no trenutačno privatne kompanije nemaju aktivne koncesije za te sirovine", objašnjava prof. dr. sc. Borojević Šoštarić.
"Postoji samo šest projekata s dozvolom za eksploataciju, i to uključuje olovo-cink, titan, cirkon, niobij-tantal, elemente rijetkih zemalja, zlato i drago kamenje. Među njima su i dva velika i vrlo važna ležišta kritičnih minerala. Jedno je Dundas Ilmenite Project, ležište titanija na sjeverozapadnoj obali Grenlanda, s procijenjenim mineralnim resursima od 117 milijuna tona s prosječnim sadržajem od 6,1 posto ilmenita, što je najviša koncentracija na svijetu. Kapital je britanski, a komercijalna proizvodnja se još ispituje. Drugo je Tanbreez Mining Greenland, ležište cirkona, tantala, hafnija, niobija i elemenata rijetkih zemalja. S resursima vrijednim 3,6 milijardi američkih dolara predstavlja najveće ležište dosad pronađeno izvan Kine. Projekt od 2001. razvijaju Australci, prošle je godine većinski udio prodan Critical Metals Corp., a kapital dolazi iz SAD-a. Komercijalna proizvodnja još nije počela, no kompanija ima planove prevoziti neobrađenu rudu u SAD na obradu", tumači prof. Borojević Šoštarić.
Zanimljivi su podaci o vlasničkoj strukturi kompanija koje posjeduju koncesije za istraživanja na Grenlandu.
"Samo 20 posto koncesija drže kompanije iz Europe (Danska, Island, Luksemburg, Slovačka, Češka), gotovo 40 posto koncesija je s većinskim angloameričkim kapitalom, a 30 posto s većinski kanadskim kapitalom. Ostalo posjeduju Australci, Indijci i Kinezi. Budući da je, uz tradicionalni ribolov, rudarstvo najveći izvor prihoda na Grenlandu (uz kontinuirane subvencije iz Danske), mogli bismo reći da su Amerikanci vrlo blizu tome da u financijskom smislu posjeduju Grenland", kaže prof. Borojević Šoštarić.
Ekološke opasnosti i teško rudarenje
Rudarenje na Grenlandu izuzetno je logistički izazovno jer nema adekvatne infrastrukture, a ni dovoljno ljudi.
"Na otoku je 56.000 stanovnika, od kojih mnogi žive tradicionalnim načinom života u polarnim uvjetima, a infrastruktura kakva je uobičajena u drugim dijelovima svijeta s umjerenom klimom praktički ne postoji. Zbog toga je rudarenje na Grenlandu logistički izuzetno izazovno. Otok je izoliran, udaljen, ovisan o pomorskom i zrakoplovnom prijevozu, nedostaju mu cestovne i željezničke mreže te energetska infrastruktura. Klimatski uvjeti su teški, s ekstremnim zimama, ledenima olujama, promjenjivim ledenim pokrovom i plutajućim ledom, a sve to je rizično za opremu i ljude. S obzirom na malu populaciju, radne snage, posebno visoko stručne, nedostaje, što dodatno poskupljuje rudarenje", ističe prof. Borojević Šoštarić.
Uz sve to dolaze i potencijalne opasnosti za okoliš koje su uglavnom vezane uz obradu izvađene rude.
"Mora oko Grenlanda kao i područja pod vječnim ledom su jedinstveni ekološki sustavi koji se ne smiju ugroziti. Stoga Grenland ima stroge ekološke i okolišne zakone, a rudarska industrija mora pažljivo upravljati svojim otpadom, emisijama i utjecajem na prirodu. Mnoge kompanije stoga planiraju samo vađenje rude na Grenlandu, dok bi dio koncentriranja i prerade rude bio preseljen drugdje na kopno. Tako bi se značajno smanjio utjecaj na okoliš jer vađenje rude je tehnički, a ne kemijski zahvat te bi kompanijama preostalo samo da se pobrinu za niskokoncentriranu jalovinu (nekoristan materijal) iz ležišta. Opasnost za osjetljivi ekosustav bila bi vrlo mala, no pitanje je ekonomičnosti tih planova", kaže prof. Sibila Borojević Šoštarić.
Izvor: Jutarnji list