Studenti Rudarstva kao turistički vodiči

Studenti Rudarstva kao turistički vodiči

1

Studenti Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vode posjetitelje nekadašnjim rudnikom ugljena u Raši. Suradnja između Općine Raša i RGNF-a je studentima omogućila izvrsno iskustvo u obliku plaćene stručne prakse

 

Turistički obilazak nekadašnjeg rudnika kamenog ugljena u istarskom gradiću Raša od 17. srpnja 2023. godine vode studenti Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

2 a
Tura nazvana Kova experience započinje na glavnom trgu u Raši na kojem se ističu crkva svete Barbare u obliku preokrenutog rudarskog vagoneta i zvonik u obliku rudarske lampe. Na trgu se nalazi muzej rudarstva Kovarska kuća Arsia koji je polazišna točka ture. Naziv muzeja potječe od lokalne riječi za rudnik – kova, dok je Arsia talijanski naziv za Rašu. Muzej se sastoji od dva dijela. Prvi dio crnom bojom zidova i rudarskim alatima imitira rudnik te autentičnim fotografijama i videozapisima predočava zahtjevne uvjete rada. Drugi dio je replika tipičnog rudarskog stana s eksponatima prikupljenima od lokalnog stanovništva. Većina eksponata potječe iz razdoblja od 1930-ih do 1960-ih godina (razdoblje fašističke Italije i Jugoslavije).

Nekih 280 m dalje od muzeja se nalazi druga točka ture – Cetrti obrok koji je nekadašnja rudarska menza. Tamo posjetitelji kušaju aperitiv dobrodošlice i gledaju 10-minutni film Priče rudara s izjavama rudara koji su radili u rudniku. Nakon filma, posjetitelji obuvaju svoje čizme ili tenisice i odijevaju vjetrovke jer je temperatura u rudniku 12 °C te dobivaju zaštitnu opremu za ulazak u rudnik – sigurnosne prsluke i šljemove s lampama.

3 a

Slijedi šetnja 230 m prema potkopu Karlota koji je treća točka ture. Ulaz u potkop Karlota se nalazi na 39 m nadmorske visine i kroz njega posjetitelji ulaze u rudnik. Tijekom rada rudnika potkopi su služili za prometovanje vagoneta – jedan potkop za ulazak, a drugi za izlazak. Na udaljenosti 1000 m od ulaza prema unutrašnjosti, na 34 m nadmorske visine se spajaju potkopi Karlota i Raša. Tamo se nalazi 500 m duga podzemna prostorija sa strojevima kao što su dva izvozna stroja s pripadajućim dizalima u slijepim oknima – vertikalnim otvorima koji ne izlaze na površinu. Dizala su služila za prijevoz vagoneta s nižih horizonata koji sežu do 350 m dubine i potopljeni su vodom. Vagoneti s ugljenom su s nižih horizonata bili dovezeni do podzemne prostorije iz koje su transportirani potkopom prema izlazu na površinu i dalje željeznicom prema luci Bršica u Raškom zaljevu.

4 a

Najveća debljina ugljenih slojeva u rudniku Raša je iznosila 10-ak m. U podzemnoj prostoriji su vidljivi proslojci ugljena debljine 20-ak cm omeđeni slojevima vapnenaca. Vidljivo je i tipično otapanje vapnenca te nastajanje stalaktita koji vise sa stropa. Nakon obilaska podzemne prostorije posjetitelji izlaze potkopom Raša čiji se ulaz nalazi na 31 m nadmorske visine.

5 a

Tura završava marendom u Cetrtom obroku i ispunjavanjem evaluacijskih upitnika. Cjelokupni doživljaj traje 3 sata. Cijena ulaznice je 30 € za odrasle i 10 € za djecu od 14 do 18 godina. Ulazak u rudnik nije dozvoljen djeci do 14 godina i umirovljenicima slabije fizičke spremnosti.

6 a

Suradnja između Općine Raša i Rudarsko-geološko-naftnog fakulteta je nama studentima omogućila izvrsno iskustvo u obliku plaćene stručne prakse. Turističko-edukacijski obilazak rudnika Raša naglašava važnost bogate povijesti rudarenja na području Labinštine i utjecaja na razvoj regije te teži očuvanju rudarske baštine. Povratne informacije posjetitelja ukazuju da je obilazak rudnika zanimljiva i poučna turistička ponuda Općine Raša.


Povijesne informacije

7
Raša je najmlađi gradić u Istri izgrađen u svega godinuipol za potrebe smještaja rudara tijekom talijanske uprave. U uskoj dolini potoka Krapna se nalazilo jezero koje je isušeno za potrebe gradnje koja je započela 1936. godine. Glavni projektant je bio tršćanski arhitekt Gustavo Pulitzer Finali koji je Rašu projektirao za 3000 – 4000 stanovnika te ju hijerarhijski podijelio. U donjem dijelu Raše su živjeli rudari, u gornjem dijelu tehničko osoblje, a u viletama uprava rudnika. Trg je predstavljao središte administrativnog, političkog i društvenog života. Datum svečane inauguracije Općine Raša je 4. studenog 1937. godine.

Rudarska djelatnost na području Labinštine, kojem pripada Raša, započinje tijekom mletačke vladavine. Nakon mletačke, francuske i austrijske uprave slijedi talijanska uprava te u razdoblju od 1936. do 1940. godine rudnici Labinštine postaju nositelji labinskog gospodarstva. Tada se razvija luka Bršica u Raškom zaljevu odakle je ugljen prevožen brodovima u Italiju i nastaje gradić Raša. Dana 28. veljače 1940. godine dogodila se nesreća u rudniku Raša, na dubini od 240 m gdje je došlo do eksplozije ugljene prašine zbog čega je preminulo 185 rudara, a stotinjak ih je ozlijeđeno.

 

Godine 1942. godine je na području Labinštine ostvarena rekordna proizvodnja od 1 158 000 tona ugljena s približno 10 470 radnika. Uslijed ratnih zbivanja u razdoblju od 1943. do 1945. godine minimalno se rudarilo. Nakon kapitulacije Italije 1943. Rašu je okupirala nacistička Njemačka, a u travnju 1945. su je oslobodili jugoslavenski partizani. Po završetku Drugog svjetskog rata, Istarski ugljenokopi Raša (poduzeće nadležno za rudnike Labinštine) bili su važni za obnovu i izgradnju jugoslavenske države. Najveća poslijeratna proizvodnja iznosila je 860 100 tona ugljena uz 6 287 zaposlenih 1959. godine. Sredinom šezdesetih godina počinje kriza plasmana ugljena te je proizvodnja prepolovljena.

Rudnik Raša je zatvoren 1966. godine zbog geopolitičkih razloga i nerentabilnosti eksploatacije kamenog ugljena s visokim sadržajem sumpora koji iznosi 10 % i umanjuje kvalitetu ugljena, iako kameni ugljen ima visoku kaloričnu vrijednost. Najviše teškoća je bilo s prodajom sitnog ugljena pa je prihvaćen prijedlog izgradnje termoelektrane u Plominu koja je puštena u pogon 1971. godine. Većina rudnika Labinštine je zatvorena 1980-ih godina zbog nerentabilnosti, dok rudarsku proizvodnju nastavlja novo poduzeće Istarski ugljenokopi Tupljak. 1999. godine biva zatvoren rudnik Tupljak, posljednji ugljenokop u Hrvatskoj. 

Kartu, fotografije i osvrt pripremila Vedrana Filipović, studentica diplomskog studija geološkog inženjerstva 


Izvor: Studenti Rudarstva kao turistički vodiči - Universitas Portal (universitas-portal.hr)