Nakon glavnog potresa M 6.2 koji se dogodio kod Petrinje 29.12.2020. g., naredni dan 30.12., samoinicijativno smo započeli prikupljati podatke o površinskim, koseizmičkim deformacijama na području Pokuplja i Banovine, većinom na lokacijama odakle su stizale vijesti da su takve pojave zabilježene.
Tijekom terenskih obilazaka od 30.12.2020. do danas, 5.01.2021., načinili smo pregled dojavljenih pojava o površinskim koseizmičkim deformacijama na 20-ak lokacija (Slika 1). Položaj i koordinate obiđenih lokacija odredili smo pomoću aplikacije Avenza Maps 3.5.1, uz sažeti tekstualni opis zapaženih pojava i fotografije koje prikazuju njihove temeljne značajke.
Također, uz pregled na zabilježenim lokacijama, u dolasku i odlasku sa zabilježenih lokacija, obavili smo preliminaran pregled terena promatranjem iz vozila pa smo i na taj način zabilježili lokacije gdje smo zapazili površinske, koseizmičke deformacije na prilaznim cestama i putevima kojima smo se kretali.
Na taj način načinili smo prvu, preliminarnu analizu ovih pojava, ali je i nadalje potrebno na većini zabilježenih lokacija načiniti i naknadnu, detaljnu analizu, po mogućnosti timskim radom stručnjaka i znanstvenika odgovarajućih struka i specijalizacija.
Slika 1. Lokacije preliminarnog terenskog pregleda površinskih koseizmičkih deformacija na području Pokuplja i Banovine obavljenog u periodu od 30.12.2020. do 5.01.2021. godine.
U narednom tekstu Izvješća sažeto se opisuju temeljne značajke o zapaženim površinskim koseizmičkim deformacijama koje su grupirane s obzirom na njihovu vrstu, odnosno prema njihovom utvrđenom ili zasad pretpostavljenom načinu i uzročniku postanka:
1) Pukotine s likvefakcijom
Ovaj tip koseizmičkih površinskih deformacija dosad smo zabilježili i preliminarno analizirali na trima lokacijama:
- uz desnu obalu Kupe u selu Nebojan (koordinate: 45.50040, 16.20365, WGS 84),
- uz lijevu obalu Kupe u selu Brest (kooridinate: 45.45144, 16.26090, WGS 84), i
- uz lijevu obalu Save u selu Palanjak (koordinate: 45.52198, 16.41292, WGS 84).
A) Uz desnu obalu Kupe u selu Nebojan (lokacija: 45.50040, 16.20365, WGS 84) zasad je zabilježena samo jedna pukotina duljine oko 10.5 m duž koje je istaložen sivi, sivosmeđi pijesak (Slika 2). Pojava pijeska na površini duž pukotine interpretirana je kao posljedica likvefakcije. Pružanje pukotine je 140-320, 145-325.
B) Uz lijevu obalu Kupe u selu Brest (lokacija: 45.45144, 16.26090, WGS 84), čim se prijeđe mostom preko Kupe cestom iz Petrinje, u livadi na lijevoj strani ceste zapaža se više „pukotina“ s likvefakcijom. Ovaj smo lokalitet obišli pred sumrak, načinjene fotografije su lošije kvalitete, a naša zapažanja su površna i preliminarna, pa je na ovoj lokaciji potrebno napraviti detaljnu analizu. Dosad zapažene pukotine su: Sp1=0-180 u duljini od oko 30 m, Sp2=160-340 u duljini od 11 m. Po pružanju pukotina pojavljuje se sivi, pa i smeđi pijesak lokalno istaložen u obliku stožastih formi nalik „pješčanim vulkanima“ (Slika 3): ovakve forme su u literaturi poznate pod nazivom sand volcano(s), odnosno sand boil(s) čiji je postanak (čini se) redovito povezan uz trešnju i likvefakciju izazvanu potresima.
C) U cijelom selu Palanjak, koje se nalazi na lijevoj obali Save oko 5 km NE od Siska (lokacija: 45.52198, 16.41292, WGS 84) i u njegovoj okolici brojne su pojave likvefakcije koje zbog brojnosti i raznolikosti pojavnih oblika nismo ni pokušali detaljnije analizirati u prvom terenskom obilasku pa je potrebno ponovno doći na ovu lokaciju i napraviti detaljnu analizu. Pojave likvefakcije je zasad lako uočiti (dok ih ne ispere kiša ili ih ne zaoru traktorom), jer ih obilježava pojava sivog pijeska koji se bojom i po sastavu lako razlikuje od tamnosmeđeg tla ili se lako uočava na zelenoj travnatoj površini (Slika 4, gore lijevo). Zasad nije poznato jesu li ove pojave točkastog i sporadičnog prostornog rasporeda ili se pojavljuju duž pukotina određene orijentacije?
Slika 2. Pukotina s likvefakcijom u selu Nebojan (45.50040, 16.20365, WGS 84) duž koje je iz podzemlja na površinu izbio sivi, sivo-smeđi pijesak. Duljina bijelog štapa na desnoj slici je 20 cm.
Slika 3. Likvefakcija u selu Brest (45.45144, 16.26090, WGS 84) u obliku pješčanih vulkana (sand volcanoes, sand boils) poredanih u nizu.
Slika 4. Gore lijevo: Asimetrični pješčani vulkan (sand boil) nastao likvefakcijom u kanalu na ulazu u selo Palanjak (45.52198, 16.41292, WGS 84). Gore desno: Pukotina u postranom nasipu na lijevoj obali rijeke Save na izlasku iz sela Palanjak (45.51880, 16.40296, WGS 84). Dolje: Pukotina uz glavni nasip duž lijeve obale Save na zapadnom izlasku iz sela Palanjak (45.51880, 16.40296, WGS 84) po kojoj je SW krilo blago nagnuto zajedno s cestom po nasipu.
2) Koseizmičke pukotine na površini bez likvefakcije
Ovaj tip koseizmičkih površinskih deformacija dosad smo zabilježili i preliminarno analizirali na četirima lokacijama:
- uz lijevu obalu Save u selu Palanjak (koordinate: 45.51880, 16.40296, WGS 84),
- u aktivnom kamenolomu kod sela Međurača (kooridinate: 45.43482, 16.17912, WGS 84),
- na ulazu u selo D. Hruševac na cesti Kravarsko – D. Hruševac (koordinate: 45.53825, 16.06450, WGS 84), i
- na prijevoju Borovnik na cesti Petrinja – Glina (koordinate: 4542374, 16.22072, WGS 84).
A) Na zapadnom izlasku iz sela Palanjak (lokacija: 45.51880, 16.40296, WGS 84) zabilježena je pojava izrazite pukotine u postranom nasipu koji se od glavnog savskog nasipa spušta prema koritu Save (Slika 4, gore desno) te i uz glavni savski nasip s njegove istočne strane (Slika 4, dolje). Postanak ovih pukotina pretpostavljamo da je zbog potresne trešnje i razlike u konfiguraciji terena i mehaničkih svojstava pripovršinskog materijala: nasip – cesta – njiva, te da ne predstavljaju odraz seizmogenog rasjeda na površini (engl. surface fault rupture). Osim ovih pukotina vjerojatno su u ovom području i brojne druge koje nismo direktno opazili pa je potrebna nakadna detaljna analiza ovog područja.
B) U aktivnom kamenolomu kod sela Međurača oko 10 km zapadno od Petrinje (lokacija: 45.43482, 16.17912, WGS 84) zabilježeno je desetak površinskih pukotina različite duljine i orijentacije (Slika 5). Prema preliminarnom pregledu pretpostavljamo da se radi o tenzijskim pukotinama koje su nastale zbog potresne trešnje i razlike u konfiguraciji terena u kamenolomu, uglavnom duž kontakta nasutog materijala (jalovine) i kamene podloge na zasjecima i zbog razlike mehaničkih svojstava zasjeka i nasutog materijala, i da stoga ne predstavljaju odraz seizmogenog rasjeda na površini.
C) Pred ulazak u selo D. Hruševac (lokacija: 45.53825, 16.06450, WGS 84), na cesti kojom se od Kravarskog dolazi u ovo selo, nastala je veća pukotina orijentirana poprečno na trasu ceste i koja je već sanirana nasipavanjem (Slika 6). Pukotina je nastala u dijelu blagog uleknuća u terenu/cesti, a njen moguć nastavak u pružanju od ceste u okolni šumski teren nije zapažen. Stoga se pretpostavlja da je pukotina nastala zbog potresne trešnje i razlike u konfiguraciji terena i razlike u mehaničkim svojstvima materijala: asfaltna cesta – slabo vezana podloga, te da ne predstavlja odraz seizmogenog rasjeda na površini.
D) Na prijevu Borovnik na cesti od Petrinje prema Glini (lokacija: 4542374, 16.22072, WGS 84) nastala je pukotina na cesti koja je sanirana nasipavanjem asfalta (Slika 7). Pukotina je poprečna na trasu ceste, prema postanku je tenzijska i ne pruža se od ceste dalje u okolni teren. Pretpostavlja se stoga da je nastala zbog potresne trešnje i razlike u konfiguraciji terena (na prijelazu padine u dolinu prema istoku) i razlike u mehaničkim svojstvima materijala (asfaltna cesta – slabo vezana podloga), te da ne predstavlja odraz seizmogenog rasjeda na površini.
Slika 5. Tenzijske, koseizmičke pukotine u aktivnom kamenolomu kod sela Međurača oko 10 km zapadno od Petrinje (lokacija: 45.43482, 16.17912, WGS 84). Orijentacija i prostorni položaj ovih pukotina većinom je duž granice kamenog zasjeka i nasutog, slabo konsolidiranog materijala.
Slika 6. Pukotina poprečna na trasu ceste pred ulazak u selo D. Hruševac (lokacija: 45.53825, 16.06450, WGS 84) koja je sanirana nasipavanjem kamene drobine.
Slika 7. Pukotina poprečna na trasu ceste Petrinja – Glina na prijevoju Borovnik (lokacija: 4542374, 16.22072, WGS 84) koja je sanirana nasipavanjem asfalta.
3) Koseizmička, novo nastala ili reaktivirana klizišta
Ovaj tip koseizmičkih površinskih deformacija dosad smo zabilježili na dvjema lokacijama:
- na cesti koja od Kravarskog vodi prema D. Hruševcu (koordinate: 45.55991, 16.06065, WGS 84) i
- U selu Viduševac, na istočnom rubu zaravni na kojoj je Župna crkva (koordinate: 45.35808, 16.05003; WGS 84).
A) Na cesti od Kravarskog prema selu D. Hruševac (lokacija: 45.55991, 16.06065, WGS 84) zabilježena je pojava klizišta kojim je zahvaćen rubni dio ceste u kojem je nastala glavna pukotina od koje se klizište nastavlja niz padinu prema jugozapadu (Slika 8, gore). Glavna pukotina klizišta, osim u dijelu gdje je započela preliminarna sanacija (Slika 8, gore), nastavlja se u pružanju ceste prema sjeverozapadu (Slika 8, dolje), pa je stoga moguće da će se puzanje i klizanje niz padinu postupno nastaviti i duž tog dijela glavne pukotine. Lokaciju bi trebali obići stručnjaci za analizu klizišta radi provedbe odgovarajuće terenske analize i definiranja parametara potrebnih u postupku odgovarajuće sanacije.
B) U selu Viduševac, na zaravni gdje je groblje i Župna crkva (lokacija: 45.35808, 16.05003; WGS 84) zabilježena je pojava manjeg klizišta kojim je zahvaćena padina prema cesti (Slika 8). Radi se o manjem i vjerojatno lokalnom klizištu, no postoje i naznake mogućeg nastanka klizišta na padini prema istoku i prema selu koju bi bilo potrebno pažljivije pregledati. Kao i u slučaju prethodno opisane lokacije, i ovu bi lokaciju trebali obići stručnjaci za analizu klizišta radi provedbe odgovarajuće terenske analize i definiranja parametara potrebnih u postupku odgovarajuće sanacije.
Slika 8. Glavna pukotina klizišta duž ceste Kravarsko – D. Hruševac (lokacija: 45.55991, 16.06065, WGS 84) preliminarno sanirana nasipavanjem kamene drobine.
Slika 9. Nastavak glavne pukotine klizišta duž ceste Kravarsko – D. Hruševac (lokacija: 45.55991, 16.06065, WGS 84) prema sjeverozapadu duž koje je moguće daljnje napredovanje klizišta.
Slika 10. Manje, lokalno klizište na padini uz Župnu crkvu u selu Viduševac (lokacija: 45.35808, 16.05003; WGS 84).
4) Koseizmičke urušne vrtače u pokrovnim naslagama iznad okršene vapnenačke podloge
Ovaj tip koseizmičkih površinskih deformacija dosad smo zabilježili u selu Mečenčani u općini Donji Kukuruzari, ali je o sličnim pojavama dojavljeno i iz Sunje i Petrinje, pa ćemo ove naknadne dojave provjeriti terenskim obilaskom i ocijeniti radi li se o istoj ili nekoj drugoj vrsti koseizmičkih površinskih deformacija.
U selu Mečenčani, u periodu od glavnog potresa 29. prosinca 2020. do 5. siječnja 2021. godine, zabilježeno je sedam urušnih vrtača oko kuća u selu i u dijelu polja jugozapadno od sela (Slika 11).
Također, 6. siječnja 2021. g. dojavljeno je i o pojavi još jedne, prema dojavi dosad najveće urušne vrtače promjera oko 15-20 m, koja je nastala 6. siječnja 2021. g. od 12 do 14 sati. Postoji stoga velika vjerojatnost da se slične pojave na tom području mogu očekivati i u narednim danima i mjesecima.
Slika 11. Isječak OGK 1:100.000 lista Bosanski Novi (Šikić, 2014) s označenim lokacijama urušnih vrtača zabilježenih do 5. siječnja 2021. g. u selu Mečenčani.
Legenda za označene stratigrafske jedinice: dpr – holocenske deluvijalno-proluvijalne naslage;
Pl.Q – pliocenske i kvarterne naslage; M4 – badenske, pretežito vapnenačke stijene
Na temelju naše preliminarne analize urušnih vrtača u površinskim naslagama u selu Mečenčani i geološke građe toga područja na temelju podataka Osnovne geološke karte 1:100.000 lista Bosanski Novi (Šikić, 2014), došli smo do sljedećih preliminarnih zaključaka o načinu njihova postanka:
- Urušne vrtače su većinom kružnog presjeka, različitog su promjera (od najmanje s promjerom oko 30 cm do najveće promjera oko 8 m, odnosno promjera 15-20 m kako je dovaljeno za onu nastalu 6. siječnja 2021. g.) i različite dubine (od najpliće oko 0,5 m do najdublje oko 8 m) (Slika 12). Rubovi ovih vrtača su vrlo strmi do vertikalni, a njihova dna su ponekad suha ili ispunjena vodom koja je pri nastanku ovih pojava izrazito turbulentna, a potom se smiruje i postaje stacionarna.
- Pojave urušnih vrtača su isključivo u terenu izgrađenom od deluvijalno-proluvijalnih naslaga koje čine slabo do dobro vezani šljunci-konglomerati, pijesci-pješčenjaci i gline (Slika 12). Valutice u šljuncima i konglomeratima su pretežito dobro zaobljene, promjera od 2 do 15 cm, pretežito nastale trošenjem zelenih magmatskih stijena (vjerojatno bazalta) te crvenih i tamnosivih klastičnih i karbonatnih stijena (vjerojatno krednih i paloecenskih sedimentnih stijena) koje su rijekom Sunjom i njezinim okolnim pritocima donošene s vršnog dijela Zrinske gore (gdje su te vrste stijena otkrivene na površini) u poplavnu ravnicu rijeke Sunje na području sela Mečenčani. Starost ovih deluvijalno-proluvijalnih naslaga je prema OGK lista B. Novi holocenska (Šikić, 2014).
- Podlogu holocenskih, deluvijalno-proluvijalnih naslaga najvjerojatnije čine okršene vapnenačke stijene badenske starosti koje kod sela Mečenčani izgrađuju jugozapadnu padinu Zrinske gore. Prema podacima OGK lista B. Novi (Šikić, 2014) u tim su stijenama slojevi nagnuti u smjeru sjeveroistoka (prema poplavnoj ravnici rijeke Sunje) pod kutom nagiba 25-45° te se stoga može pretpostaviti da ove stijene čine podlogu deluvijalno-proluvijalnim naslagama na području sela Mečenčani.
- U razdoblju prije holocena, odnosno prije nego što su preko badenskih stijena istaložene holocenske deluvijalno-proluvijalne naslage, badenske vapnenačke stijene bile su, tijekom vjerojatno dugog vremenskog razdoblja, otkrivene na površini, pa je stoga i vrlo vjerojatno da su okršene pod ujecajem egzogenih čimbenika (oborina i lokalnih vodotoka i sl.) i prije nego što su prekrivene holocenskim sedimentima. Na taj način su u vapnenačkim stijenama podloge mogli nastati površinski krški oblici poput vrtača (ponikava), privremenih ili stalnih vodotokova i ponora kojim su površinske vode drenirane u okršeno podzemlje.
- Postanak urušnih vrtača u terenima sa geološkom građom sličnom području sela Mečenčani, opisan je u stručnoj i znanstvenoj literaturi kao posljedica dugotrajne i postupne podzemne sufozije. To je proces kojim se podzemnom vodom kroz kaverne iz okršenog podzemlja postupno ispire sitnozrnasti materijal (u pravilu veličine pijeska) iz pokrovnih, klastičnih sedimentnih naslaga, a potom se i odnosi podzemnim tokovima kroz okršeno podzemlje. Na taj način se i u pokrovnim naslagama postupno stvaraju kaverne koje dugotrajnom podzemnom sufozijom postaju sve veće i sve bliže površini (Slika 13). Proces podzemne sufozije se ovisno o stupnju litifikacije pokrovnih naslaga može različito manifestirati tina površini (Slika 14): a) u slučaju kada su pokrovne naslage slabije litificirane, očekuje se da se prije pojave urušne vrtače na površini na njoj pojavi blago uleknuće kružnog oblika zbog postupnog slijeganja (poput onog na školskom igralištu), i b) u slučaju kada su pokrovne naslage dobro litificirane, prije pojave urušne vrtače na površini nema vidljivih površinskih deformacija slijeganja (kao što je bilo i u slučaju dosad najveće vrtače nastale 6. siječnja 2021. g. prema iskazu vlasnice terena u kojem je nastala). Međutim, u oba opisana slučaja vrijedi da u trenutku kad površinski sloj u pokrovnim naslagama ostane bez svoje čvrste podloge (postupnim napredovanjem procesa podzemne sufozije/erozije), dolazi do postupnog ili naglog sloma i urušavanja preostalih pokrovnih nasalaga u urušnu vrtaču, koja se tada pojavljuje na površini.
- Nagla i istovremena pojava urušnih vrtača u vrlo kratkom vremenskom periodu na području sela Mečenčani potaknuta je potresnom trešnjom, kojom je dugotrajni proces nastanka ovakvog tipa vrtača dodatno ubrzan i doveden u svoj završni stadij na brojnim lokacijama toga područja. Međutim, ostaje i dalje pitanje koliko je još kaverni na tom području preostalo skrivenih pod površinom u deluvijalno-proluvijalnim naslagama, i čiji bi se vrši sloj mogao naglo urušiti zbog moguće naknadne potresne trešnje koja se u ovom području očekuje, ili zbog toga što su neke od kaverni pod površinom dosegle svoj završni stadij pred urušavanje i pojavu na površini.
Slika 12. Urušne vrtače u selu Mečenčani u okolici kuća i u polju nastale urušavanjem svoda kaverni nastalih podzemnom sufozijom u deluvijalno-proluvijalnim naslagma iznad okršene vapnenačke podloge i potaknute potresnom trešnjom za vrijeme glavnog i tijekom naknadnih potresa od 29.12.2020. do 5.01.2021. godine.
Slika 13. Skica postanka urušne vrtače podzemnom sufozijom u terenu koji na površini i plitko pod površinom izgrađuju pokrovne klastične naslage ispod kojih je okršena vapnenačka podloga.
Izvor: http://www.geohazards.com/are-there-different-types-of-sinkholes/cover-subsidence-sinkhole-graphic/
Slika 14. Mogući tipovi urušnih vrtača/jama u pokrovnim naslagama i očekivane deformacije na površini prije urušavanja ovisno o stupnju litifikacije pokrovnih naslaga: A) u slabo litificiranim pokrovnim naslagama moguće je, prije završnog stadija urušavanja, očekivati pojavu blagog uleknuća na površini uslijed slijeganja. B) u dobro litificiranim pokrovnim naslagama prije završnog stadija urušavanja ne očekuje se pojava vidljivih deformacija na površini.
Izvor: https://onlinelibrary.wiley.com/doi/full/10.1111/j.1365-2451.2009.00718.x
ZAKLJUČAK I PREPORUKA:
Na temelju preliminarne terenske analize urušnih vrtača na području sela Mečenčani može se zaključiti da ove pojave predstavljaju trenutno najveću geološku opasnost (geohazard), ali i najveći geološki rizik na ovom području i to s obzirom na sljedeće činjenice i pretpostavke
- Pojava urušnih vrtača na ovom području pretpostavlja se zbog njegove specifične geološke građe koju na površini i plitko pod površinom (? m) čine pokrovne, deluvijalno-proluvijalne naslage (šljunci-konglomerati, pijesak-pješčenjaci i glina) zasad nepoznate debljine, ispod kojih se najvjerojatnije nalazi okršena vapnenačka podloga izgrađena od vapnenaca s lokalnim pukotinama i kavernama u koje se podzemnom sufozijom postupno ispire pokrovni sediment čime dolazi do postupnog stvaranja kaverni i u deluvijalno-proluvijalnom pokrovu. Kad se u pokrovnim naslagama ispod vršnog, površinskog sloja, zbog dugotrajne podzemne sufozije (podzemne erozije) stvori dovoljno velika kaverna, preostali dio pokrovnih naslaga ostane bez svoje podloge, što rezultira ili vidljivim slijeganjem na površini ili naglim slomom i urušavanjem, ovosno o stupnju litifikacije pokrovnih naslaga.
- Prema podacima Osnovne geološke karte 1:100.000 lista Bosanski Novi (Šikić, 2014) velika je vjerojatnost da se selo Mečenčani (kuće, okućnice, trgovina, ambulanta, crkva i škola) i njegova okolica (njive i livade) nalaze na terenu koji je podložan stvaranju urušnih vrtača, pa je stoga i za to cijelo područje procijenjen izrazito veliki geološki rizik, naročito u narednim danima i mjesecima kad još uvijek možemo očekivati trešnju koju će izazvati naknadni potresi.
- Podzemna sufozija koja dovodi do stvaranja i postupnog širenja kaverni u podzemlju u pravilu je dugotrajan i postupan proces koji se odvija lokalno ovisno o rasporedu kaverni u vapnenačkoj podlozi i o hidrološkim prlikama koje utječu na promjenu razine podzemne vode (i u deluvijalno-proluvijalnom pokrovu i u okršenoj vapnenačkoj podlozi), pa je stoga bez detaljnog poznavanja geološke građe podzemlja i hidrogeoloških značajki nemoguće predvidjeti lokacije postojećih kaverni u podzemlju, a time niti lokacije i veličine mogućih budućih urušnih vrtača na površini.
- Konačno, postoji i velika vjerojatnost da će se već stvorene urušne vrtače vidljive na površini s vremenom širiti u promjeru naknadnim zarušavanjem njihovih rubova te je moguće da će na taj način zahvatiti i objekte koji su u njihovoj blizini (kuće, staje, ceste i dr.), a koji se još uvijek koriste za stanovanje, obavljanje gospodarske djelatnosti i prometovanje.
Stoga predlažemo da se žurno započne s detaljnim geološkim, geofizičkim i geodetskim istraživanjima i mjerenjima na tom području, uz odgovarajuće mjere zaštite svih osoba koje će obavljati ta istraživanja, jer se ona neće provoditi isključivo daljinskim metodama snimanjem iz zraka, već i geološkim i geofizičkim metodama izravno na površini terena za koji procijenjujemo izrazito visoki geološki rizik.
Izvješće napisali 8. siječnja 2021. godine:
prof. dr.sc. Bruno Tomljenović, RGN fakultet Sveučilišta u Zagrebu
doc. dr.sc. Josip Stipčević, PMF Sveučilišta u Zagrebu
dr. sc. Marin Sečanj, dipl. inž. geol.
Literatura:
Šikić, K. (2014): Osnovna geološka karta Republike Hrvatske 1:100.000 list Bosanski Novi, L 33-105. Hrvatski geološki institut, Zagreb.