Karte podložnosti na klizanje

Poslijediplomski studij

Autor: Marko Sinčić, mag. ing. geol.

Podložnost na klizanje može se definirati kao prostorna vjerojatnost klizanja (nastanka ili reaktivacije pojave klizišta) za unaprijed definirane preduvjete klizanja (Guzzeti et al., 1999). Karta podložnosti na klizanje je karta koja prikazu podjelu terena u zone (klase) koje imaju različitu vjerojatnost na pojavu klizišta (Corominas et al, 2013).

Karte podložnosti na klizanje se baziraju na pretpostavci da će klizišta nastati prema istim preduvjetima prema kojima su nastala u prošlosti. Zbog toga, priprema karata podložnosti na klizanje zahtjeva kartu inventara klizišta koja prikazuje gdje se klizišta nalaze u kombinaciji s nizom preduvjeta na klizanje koji opisuju uvjete na terenu koji su doveli do nastanka klizanja. Prema Soeters & van Westen, 1996 i Corominas et al., 2013 neki od najčešće korištenih preduvjeta klizanja su nadmorska visina, nagib terena, orijentacija padine, raščlanjenost terena, litološka karta, rasjedi, geološki kontakt, drenažna mreža, akumulacija toka, topografska vlažnost, namjena zemljišta, ceste i zgrade, od čega su neki prikazani na Slici 1.

slika1-odlagalište_hr.jpg

Slika 1 Pregled preduvjeta klizanja korištenih u modeliranju podložnosti na klizanje, primjer Grada Karlovca (Sinčić et al., 2022)

Karte podložnosti na klizanje su rezultat procjene podložnosti na klizanje koja je definirana kao kvantitativna ili kvalitativna procjena klasifikacije i prostorne distribucije klizišta koja postoje ili se potencijalno mogu dogoditi u području. Korištene metode za procjenu podložnosti na klizanje prikazane su na Slici 2.

 

20220429 2

Slika 2 Metode procjene podložnosti na klizanje (Corominas et al., 2013)

Za često korištene statističke metode, prema Reichenbach et al., 2018 predloženo je devet koraka za pripremu procjene podložnosti na klizanje i za ispravnu upotrebu klasificiranih zona podložnosti: (i) prikupljanje informacije o klizištima, (ii) prikupljanje informacija o preduvjetima klizanja, (iii) odabir kartografske jedinice, (iv) odabir statističke metode, (v) procjena stupnja točnosti modela, (vi) procjena stupnja predikcije modela, (vii) procjena stupnja nesigurnosti modela, (viii) ocjenjivanje stupnja kvalitete modela, i (ix) izrada protokola o klizištima. Primjer složenog modeliranja podložnosti na klizanje pri kojem se testiraju kombinacije statističkih metoda, kartografskih jedinica i vrsta inventara klizišta prikazan je na Slici 3.

Slika 3

Figure 3 Primjer složenog modeliranja podložnosti na klizanje, uključujući testiranje različitih inventara klizišta, statističkih metoda i kartografskih jedinica (Bernat Gazibara et al., 2022)

Karte podložnosti na klizanje mogu biti izrađene u više mjerila, ovisno o dostupnosti podataka i svrsi procjene podložnosti na klizanje. Korištena mjerila uključuju detaljno mjerilo na razini građevinskih čestica (>1:5 000), krupno mjerilo na lokalnoj razini (1:25 000 – 1:5 000), regionalno mjerilo (1:250 000 – 1:25 000) i mjerilo na državnoj razini (<1:250 000) (Corominas et al., 2013). Primjer karte podložnosti na razini gradske četvrti, grada, županije i države prikazan je na Slici 4-A, 4-D, 4-C odnosno 4-B.

Slika 4

Slika 4 Karte podložnosti na klizanje: A dio podsljemenske zone (razina gradske četvrti), B Hrvatska (državna razina), C Primorsko-goranska županija (županijska razina), D Grad Karlovac (gradska razina)

Odgovarajući na pitanje „gdje?“ je vjerojatnije da dođe do pojave klizišta, karta podložnosti na klizanje predstavlja ulazni podatak za kartu hazarda klizanja koja odgovara na pitanje „gdje i kada?“ odnosno kartu rizika klizanja koja odgovara na pitanja „gdje, kada i što?“. Zajedno, karte inventara, podložnosti, hazarda i rizika klizanja čine ključne alate za upravljanje klizištima, što je nužno za umanjivanje posljedica od klizanja. Identifikacija i kartografski prikaz područja visoko podložnih na pojavu klizišta predstavljaju prvi i nužni korak za smanjenje gubitaka od klizišta (Mihalić Arbanas & Arbanas, 2015). Prikazivanje područja visoke podložnosti na klizanje odnosno klasifikacija je definirana kao postupak podjele terena u homogene zone ili domene i rangiranje klasa u skladu s stupnjem stvarne ili potencijalne podložnosti na klizanje (Corominas et al., 2013). Karte podložnosti na klizanje najčešće koriste relevantni dionici iz domene gradnje, prostornog planiranja, civilne zaštite i zaštite okoliša.

 

Reference:

Bernat Gazibara, S.; Mihalić Arbanas, S; Sinčić, M.; Krkač, M.; Lukačić, H.; Jagodnik, P.; Arbanas, Ž. (2022): LandSlidePlan - Scientific research project on landslide susceptibility assessment in large scale. U: Peranić, J., Vivoda Prodan, M., Bernat Gazibara, S., Krkač, M., Mihalić Arbanas, S., Arbanas, Ž. Rijeka (ur.): Proceedings of the 5th ReSyLAB 'Landslide Modelling & Applications': Faculty of Civil Engineering, University of Rijeka and Faculty of Mining, Geology and Petroleum Engineering, University of Zagreb, 99-106, 257 p.

Corominas, J., van Westen, C., Frattini, P., Cascini, L., Malet, J.P., Fotopolou, S., Catani, F., Van Den Eeckhaut, M., Mavrouli, O., Agliardi, F., Pitilakis, K., Winger, M.G., Pastor, M., Ferlisi, S., Tofani, V., Hervas, J., Smith, J.T. (2013): Recommendations for the quantitative analysis of landslide risk. Bulletin of Engineering Geology and the Environment, 73, 209–263.

Guzzeti, F., Galli, M., Reichenbach P., Ardizzone, F., Cardinali, M. (1999): Landslide Hazard assessment in the Collazzone area, Umbria, Central Italy. Natural hazards and earth system sciences, 6, 1, 115-131.

Mihalić Arbanas, S., Arbanas, Ž. (2015): Landslides: A Guide to Researching Landslide Phenomena and Processes. U: Gaurina Međimurec, N. (ur.): Handbook of Research on Advancements in Environmental Engineering. IGI Global, 474-510, 660 p.

Reichenbach, P., Rossi, M., Malamud, B.D., Mihir, M., Guzzetti, F. (2018): A review of statistically-based landslide susceptibility models, Earth-Science Reviews, 180, 60-91.

Sinčić, M.; Bernat Gazibara, S.; Krkač, M.; Mihalić Arbanas, S. (2022): Landslide susceptibility assessment of the City of Karlovac using the bivariate statistical analysis. Rudarsko-geološko-naftni Zbornik, 37(2), 149-170.

Soeters. R., van Westen. C.J. (1996): Slope instability recognition, analysis and zonation. U: Turner, A.K., Schuster, R.L. (ur.): Landslides investigation and mitigation. TRB Special Report 247. National Academy Press, Washington, DC, 129–177, 685 p.


Marko Sinčić, mag. ing. geol. Zaposlen je kao mlađi istraživač – asistent na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Završio je diplomski studij Geološkog inženjerstva 2020 godine, a u 2021. godini upisao je doktorski studij Primijenjene geoznanosti, rudarsko i naftno inženjerstvo. Istraživanje provodi u okviru projekta LandSlidePlan, financinarnog od strane Hrvatske zaklade za znanost.

E-portfolio Link

ResearchGate Link

Google Scholar Link

CROSBI Link

Stranica projekta Link